O odbojci na pijesku ne treba previše pričati. Ovaj izuzetno popularan sport u ljetna vremena ove godine će se u Crikvenici igrati čak 19. put. Ponosni smo na činjenicu da je ovo najstariji turnir u Hrvatskoj.
Natjecatelji su vrhunski igrači koji dolaze iz desetak zemalja svijeta. Svi koji su pogledali barem minutu nekog turnira odbojke na svijetu znaju koliko je ovaj sport zanimljiv i koliko pažnje gledatelja privlači. Kvaliteta igrača na turniru niti ove godine neće biti upitna.
Turnir će se igrati na odbojkaškom igralištu, tijekom tri dana, na glavnoj gradskoj plaži pokraj restorana Sabbia.
01. srpnja počinju kvalifikacije, a 02. i 03.07. glavni dio turnira i finala.
Kontakt
- Željko Bradarić - ++385 98 327 420
- Mladen Kašić - ++385 92 205 3101
- Davor Stipčić - ++385 95 48 39 121
Priča o...
Odbojka na pijesku ima kratku, ali uzbudljivu prošlost. Ovaj sport prvi se puta pojavio u 20-im godinama prošlog stoljeća u Santa Monici, na plažama Kalifornije. Odmah je prihvaćen i od žena i od muškaraca. Kako je sunce, plaža, pijesak i općenito kultura surfera postajala sve popularnija u Americi i u svijetu, odbojci na plaži nije dugo trebalo da se proširi po cijelom svijetu. No, kao natjecateljski sport dugo nije bila šire prihvaćena, iako je bilo pojedinačnih profesionalnih turnira i natjecanja.
U 80-ima ovaj sport uzima toliko maha da ga je 1986. godine FIVB priznala kao dio odbojke.
Samo deset godina kasnije odbojka na pijesku je debitirala na Olimpijskim igrama u Atlanti i time nadopunila svoj nagli prijelaz iz rekreacije u elitni sportski status. Najpoznatije nacije u tom sportu su SAD i Brazil.
Zbog izuzetno zahtjevnih uvjeta igranja na otvorenom kao što su sunce, pijesak, vjetar, igrači moraju biti izvrsno pripremljeni, spretni i brzi. Kako jednu ekipu čine samo dva igrača (na površini terena 8x16 metara), te igraju na istoj visini mreže kao i dvoranskoj (2,24 za žene i 2,43 za muškarce), partneri/ce moraju biti izuzetno kompatibilni, jer je inače protivničkoj ekipi vrlo lako zaraditi poene na slabostima jednog od igrača. U travnju 2002. godine službeno je potvrđeno i donošenje novih pravila vezanih za dimenzije terena (teren je smanjen sa 9x18 metara na 8x16 metara), način bodovanja, te način kvalificiranja na Olimpijske igre u Ateni 2004. godine.
Karakteristično je i korištenje signala rukama kojima igrač pokazuje svom suigraču koji potez planira izvesti. Ti se signali izvode rukom iza leđa, što onemogućava protivnika da signal primijeti i prepozna. Uobičajeni signali su stisnuta šaka koja signalizira da igrač neće pokušati blok, jedan ispružen prsti koji javlja da će igrač blokom štititi moguć napad paralelom, te dva prsta koja signaliziraju pokušaj blokiranja dijagonale.
Pravila
Odbojka na pijesku igra se na dva dobivena seta, odnosno moguće je odigrati maksimalno tri seta u utakmici. Prva dva seta se odigravaju do 21 poena na principu kao i u dvoranskoj odbojci, odnosno tako da svaka akcija završava poenom. Treći set, ili tie-break, igra se do 15 poena, tako da kod izjednačenog rezultata ekipa mora osvojiti dva poena razlike da bi pobijedila. Gornje granice nema, odnosno igra se sve dok jedna od ekipa nema dva poena prednosti, bez obzira koliki rezultat na kraju bio.
Teren je veličine 8x8 metara, a ne 9x9 m kao kod dvoranske varijante.
Nije dozvoljeno igranje prstima iznad glave prilikom prijema servisa ili napada. Iznimno se dozvoljava igranje prstima iznad glave prilikom prijema smeča i to ako je putanja lopte iznad visine ramena igrača koji brani napad.
Standard za suđenje tzv. duple lopte prilikom igranja prstima iznad glave je znatno stroži.
Dodir bloka se uvijek broji kao prvi kontakt
Zabranjen je mekan dodir prilikom kojeg igrač koristi vrške prstiju da odredi smjer lopte prema protivnikovom polju, već je za napad dozvoljen samo čvrsti udarac (smeč).
Nešto su blaži kriteriji vezani za prijam servisa.